Ko provede u Turskoj duže od
letnjeg odmora vrlo brzo postane svestan ludila kemilističkih lujki.
Pri tom ne mislim na fizičke manifestacije kulta ličnosti poput
činjenice da vas Mustafa Kemal gleda sa svake novčanice (zapravo
sada je mila majka naspram vremena od pre 2009. jer tek od te 2009.
se na B strani pojavljuju i druge istorijske ličnosti) ili na to da
su njegove statue, biste i/ili parole na svakom drugom ćošku, što
i najapolitičniji turista mora primetiti.